Praksa i filo­zofija

Ash­tanga yoga di­namičan je oblik hatha yoge čiji je cilj dovesti um, ti­jelo i duh u jedin­stvenu cjelinu. U Ash­tanga yogi za­s­tu­pljena su dva aspekta, van­jski (vidljivi) i unutarnji (nev­idljivi) aspekt. Vidljivi su aspekt asane i fiz­ički položaji ti­jela, grupi­rani u serije; dok se nev­idljivi aspekt prakse sas­toji od tri di­jela: uj­jayi dah, bandhe i dr­ishtiji. Asane su povezane vin­jasama, di­namičnim pokre­tima usklađenim s dahom. Svrha je vin­jasa pročišća­vanje ti­jela i živčanog sus­tava. Nadalje, vin­jase za­gri­javaju krv i čine je mekšom. Podiže se tem­per­atura ti­jela i dolazi do po­jačanog zno­jenja kroz koje toksini izlaze van. Također, vin­jase ot­varaju cen­tralni živčani kanal. U čov­jeka koji ne vježba nikakav oblik yoge krv je gusta i cirku­lacija je slaba,što značajno uman­juje vi­tal­nost i živ­otnu en­ergiju.

Asane

U Ash­tanga yogi asane su grupi­rane u 6 serija.

Prva serija – Pri­mary series (Yoga Chik­itsa – Yoga ter­apija) pročišćava i usklađuje ti­jelo.

Pri­je­lazna serija – In­ter­me­diate series (Nadi Shodana) pročišćava živčani sustav ot­vara­jući i čis­teći en­er­getske kanale.

Napredne serije A, B, C i D (Sthira bhaga – božanska sta­bil­nost) spoj su snage i milosti prakse te za­hti­je­vaju veću sta­bil­nost, snagu, fokus i kon­trolu daha. Svaka se serija treba savla­dati u pot­punosti prije pri­je­laza na sljedeću, a sekvence asana tre­baju se točno sli­jediti. Svaki je položaj priprema za sljedeći te razvija snagu i ravnotežu potrebnu za daljnje napre­dovanje.

(↑)

Dis­anje

Tehnika dis­anja koja se izvodi u vin­jasama i asanama zove se uj­jayi dah (pob­jed­nički dah); to je dis­anje s na­glaskom na grlu. Udah i izdah tre­baju biti mirni i jed­nake duljine. S vre­menom se jačina i duljina udaha/iz­daha mogu povećati, a pro­dul­jenje daha potiče veće is­tezanje ti­jela. Dug, sta­bilan uj­jayi dah po­jačava i unutarnju vatru te os­nažuje i pročišćava živčani sustav.

(↑)

Bandhe

Bandhe su izn­imno bitna kom­po­nenta Ash­tanga vin­jasa yoge. Bandha znači „lokot” ili „zapor”. Svrha je bandhi „otključati” en­ergiju i us­m­jeriti je u 72 000 nadija (en­er­get­skih kanala) sup­tilnog ti­jela.

Mula (ko­rijen) bandha izvodi se tako da se per­ineum lagano stegne i podigne prema gore kod muškaraca, dok je kod žena to lagano stezanje mišića oko mater­nice. U početku je jako teško pre­poz­nati i izd­vo­jiti te mišiće, te se zbog toga kaže da se stisne anus, što odmah obuh­vati i njih. Mula maha band­ha­bandha, za koju se kaže da je glavni ključ, u stara vre­mena prenosila se isključivo s učitelja na učenika nakon više go­dina prakse asana i pranayama (tehnika dis­anja). Njezino usavrša­vanje dovodi do spon­tanog usklađi­vanja fiz­ičkog, men­talnog i psi­hičkog ti­jela. Stezanje per­ineuma ima višestruku ko­rist u održa­vanju hor­mon­alne ravnoteže i u po­draža­vanju i usklađi­vanju ži­vaca koji proži­maju donju zd­jelicu, te tako reg­uli­raju sve unutarnje or­gane.

Mula bandha st­vara duboku men­talnu op­uštenost, pa tako oslobađa većinu men­talnih i psi­ho­so­matskih nepravil­nosti koje su izravna ili neizravna posljedica stresa, napetosti i tjeskobe. Kao sred­stvo za men­talno umirenje mula bandha je posebno ko­risna kod men­talnih pore­mećaja kao što su de­pre­sija, neu­roze, neke fo­bije, his­terije i manije. Pos­toje eksper­i­men­talni dokazi koji potvrđuju ut­jecaj mula bandhe na psi­hozu. Zbog svog ut­je­caja na mozak i zbog do­brih rezul­tata u li­ječenju manije i de­pre­sije, mula bandha je ko­risna i kod is­pravl­janja ek­stremnih raspoloženja svo­jstvenih manično-de­pre­sivnoj psi­hozi, a u nekim sluča­je­vima po­maže i kod ši­zofrenije, posebno u ranijoj fazi. U en­er­get­skom smislu mula bandha ima snažan ut­jecaj na buđenje prve čakre i kun­dalini en­ergije (na­jveće po­ten­ci­jalne en­ergije u živčanom sus­tavu čov­jeka). Također, razbija brahma granti (en­er­getsku blokadu koja se nalazi u prvoj čakri) dop­uš­ta­jući en­ergiji da pro­lazi kroz cen­tralni en­er­getski kanal (sushumnu) što je neophodno u pro­cesu evolu­cije. Sve ovo znači da mula bandha priprema za istinsko buđenje.

Ud­diyana (po­let­jeti, uzdignuti) bandha izvodi se tako da se trbuh uvuče prema kral­ježnici i podigne prema gore. Ud­diyana bandha en­ergiju, koju je probudila mula bandha, podiže dalje prema srcu i plućima, kao i dublje u cen­tralni en­er­getski kanal. Jedan od na­js­nažnijih ut­je­caja ud­diyana bandhe ut­jecaj je na so­larni pleksus, za koji se kaže da je drugi mozak. Sri Sri Ravi Shankar kaže: „So­larni pleksus centar je grav­itacije za ti­jelo i u njemu su pohran­jene sve ten­zije, na­jviše emo­cionalne”. Djeluje vrlo is­c­jelju­juće i na že­ludac. Os­jećaj olakšanja nakon prakse ud­diyana bandhe i lakoća u ti­jelu prisutni su ostatak dana. Ud­diyana bandha također je napredna jogi­jska praksa.

Ja­land­hara bandha je „gr­leni lokot” koji se izvodi tako da se brada lagano spusti na prsa, a ra­mena se povuku prema na­trag. Ovaj snažni lokot izrazito is­c­jelju­juće djeluje na štitnu žli­jezdu, te us­m­jerava en­ergiju prema dolje. Izvođenje svih triju bandhi za­jedno zove se maha (ve­lika) bandha. Njezine do­bro­biti su ne­bro­jene. Ova snažna praksa pročišćava ci­jelo ti­jelo i en­ergija se sku­plja u so­larnom plek­susu, što je vrlo važno, jer on pred­stavlja bitnu ste­penicu u ljud­skoj evolu­ciji. Svakako, ci­jelo ovo znanje potrebno je naučiti od iskusnog učitelja. U Ash­tanga vin­jasa yogi prim­jen­juju se mula bandha i la­gana ud­diyana bandha ci­jelo vri­jeme.

(↑)

Sid­dhasana Dr­ishti.

Drishtiji su točke, fokusi na koje us­m­jer­avamo pažnju (gledamo u njih) u asanama i vin­jasama. Pos­toji 9 takvih točaka: nos, točka između obrva, pupak, palčevi, dlanovi, stopalo, gore, li­jeva strana i desna strana. Dr­ishtiji pročišćavaju i uravnotežuju djelo­vanje uma. U vježbanju asana, kada se um usre­do­toči samo na udah, izdah, bandhe i na dr­ishti, postiže se stanje duboke kon­cen­tracije i pratya­hare (povlačenje os­jetila unutra), što je priprema za vježbanje dha­rane (us­m­jer­a­vanja po­zornosti) i dhyane (med­itacije), šestog i sedmog uda Ash­tanga yoge.

„Po­duča­vanje pranayama može za­početi kada je osoba dobro savladala asane i kada ih može lagano izvoditi… Pranayama po­drazu­mi­jeva uz­i­manje sup­tilne snage daha kroz rechaku (izdah), pu­raku (udah) i kumb­haku (zadrža­vanje daha). Samo ove kriye, izvođene za­jedno s trima band­hama (loko­tima) i u skladu s prav­ilima, mogu se naz­vati pranayame... Tri bandhe su mula bandha, ud­diyana bandha i ja­land­hara bandha; one se moraju ko­ris­titi pri izvođenju asana.” (Jois, 2002) Kada je mula bandha usavršena, kon­trola uma je au­tomatska. „Na ovaj je način Patan­jali za­počeo Yogu; ko­ris­teći mula bandhu i kon­troli­ra­jući um, po­lagano je gajio znanje o Yogi.” (Jois, 2003)

„Nakon vježbanja asana neko­liko go­dina uz is­pravne vin­jase i tr­ishtan (bandhe, dr­ishtiji, uj­jayi) um postaje bistar, ti­jelo čvrsto i uravnoteženo, a živčani sustav pročišćen pa se može za­početi s propisanim pranaya­mama.” (Flynn) „Vježbanjem pranayama um se us­m­jerava u zadanom pravcu i prati kre­tanje daha.” (Jois, 2002)

(↑)

Ash­tanga pranayama

Tradi­cionalno se po­dučavala nakon više go­dina svakod­nevnog vježbanja asana. Praksom pranayame razvija se emo­cionalna snaga i ravnoteža. Pranayama pročišćava i os­nažuje živce, te kada se prak­ti­cira duže vri­jeme dovodi do veče kon­trole os­jetila i do mirnijeg i čišćeg uma. Orig­i­nalna Ash­tanga pranayama se sas­toji od šest pranayami u nizu, opet od­vo­jenih vin­jasama (za ra­z­liku od vin­jasa u asanama, u Ash­tanga pranayami vin­jase su statične), koje ubrzano podižu razinu en­ergije te za­hti­je­vaju snažno, pročišćeno ti­jelo, dobru kon­trolu daha i bandhi. Ova tradi­cionalna pranayama uključuje duža zadrža­vanja daha (kumb­hake) na ra­zličite načine, u kom­bi­naciji sa band­hama. Za praksu ove vrste pranayame potrebno je imati iz­građenu Ash­tanga yoga asana praksu, dobru kon­trolu daha i bandhi. Praksa ove pranayame treba se razvi­jati pos­tupno u skladu s ka­pacitetom osobe.

Više o samoj praksi Ash­tanga joge možete pronaći na web stranici www.dhar­makrit.com

(↑)